četvrtak, 4. avgust 2011., 17:38

Zagrebački Pips Chips & Videoclips dolaze 20. avgusta na Beer Fest za svoj treći i, za očekivati je, do sada najvažniji nastup pred najbrojnijom publikom u Beogradu.

Aleksandar Arežina

Posle skoro dve decenije kultnog statusa u Hrvatskoj zasluženog eklektičnim pop pesmama kao što su "Zdenka i vanzemaljci", "Motocycle Boy", "Teroristi plaču" ili "Poštar lakog sna", Pips su premijerno stigli do Beograda tek pretprošle zime u javnosti malo zapaženim samostalnim koncertom u Amerikani. U drugu po veličini salu Doma omladine vratili su se godinu kasnije, sada u martu, zahvaljujući Long Night festivalu na kome su, opet, bili u senci glavnih zvezda Rundek Cargo trija i Letu štuka.

Pred "treću sreću" u Beogradu, na masovnoj pivskoj fešti na Ušću, frontmen Dubravko Ivaniš za Jelen top 10 govori o naporima Pipsa da se konačno probiju u Srbiji, i o autentičnosti za novembar planiranog DVD-ija "2x2", snimljenog zimus na dva ekskluzivna koncerta u Zagrebačkom plesnom centru.

Ivaniš: Na live izdanjima apsolutno svi fejkuju na svjetskom nivou, zato što se još nije pojavila disciplina u kojoj neko može fantastično plesati i pjevati istovremeno. Tko vjeruje taj je budala! Zadihanost se primjećuje, pa se ponovo snimaju vokali. Imao si osamdesetih možda zadnje live-ove prljave i nesavršene. Sada je industrija navikla slušatelje da je live koncert kao sudijski snimak, samo je malo publike dodano.

Vaš DVD neće biti takav?

Moj bend je dobar, ja sam zadihan, pa prevedi si sam kakav će biti. Svaki koncert je imao po 250 ljudi. Nama 500 ljudi u Zagrebu nije problem prodat', ali htio sam koncert za naše prijatelje, u plesnoj dvorani koja je fenomenalno akustički sređena. Nisam htio slučajne posjetioce, koji na dan koncerta odlučuju šta bi radili, pa ako ide frend, idu i oni. Ovdje smo bili k'o velika familija. Dolazili su ljudi koje poznajemo iz Makedonije, Bosne, Srbije, cijela regija je praktično bila.

Obično živo izdanje prolongira pojavljivanje novog studijskog albuma. Prošlo je četiri godine od Pjesama za gladijatore. Kad će novi materijal?

Kad budem zadovoljan pjesmama. Što sam stariji imam sve manju fascinaciju muzikom i filmovima. Prag tolerancije je puno veći i treba mi puno više za neku pjesmu kojom sam zadovoljan. Kad si klinac ne vodiš računa o nekim stvarima o kojima sad vodim. Jako nam je stalo da se lijepo počešljamo kad izađemo iz stana, pa tako i za svaku pjesmu puno radimo.

Ostajete pri objavljivanju albuma?

Ta forma je naprosto pase zadnjih deset godina, ali odrastao sam gdje je album zakon, ozbiljno djelo, a sve ostalo su pizdarije. Album je određeni koncept, priča koju moram ispoštovati od početka do kraja. Znam da ljudi danas kažu da će radije izdavati pjesmu po pjesmu, i da nije dobro za posao sanjat' o albumima. Ali je dobro za moje mentalno zdravlje.

Prošle godine, jedinstvenim projektom bar kad je region u pitanju, USB stikom u obliku rakete sa svih sedam albuma u mp3 formatu i gomilom dodataka, na neki način ste zaokružili dosadašnju karijeru...

Nisam htio da izgleda, ali je sigurno tako. Stik nije medij koji će u diskografskom smislu biti isplativ, ali je zgodan, multimedijalan. Imali smo nakladu od 500 komada i sve smo utopili. Ostao mi je jedan koji nikom ne dam. Nakon puno peripetija meni je stvarno zgodno, u situaciji da me netko pita što sam radio svih ovih godina, pokazati mu sedam centimetarsku raketicu i reći - evo, tu ti je sve što sam u životu napravio!

Nakon dve decenije postojanja i dalje ste prilična nepoznanica za srpsku publiku i tek unazad par godina nastojite da se i ovde probijete.

Postojimo od '92. i nismo bend brendiran još u bivšoj državi, a upravo takvi su prvi svirali u Beogradu. Kasnije su na red dolazili bendovi koji su veći hajp od nas u Hrvatskoj, pa su imali veću šansu na vašem tržištu. Meni je ovaj biznis kao flaša u kojoj se prema izlazu nagurava milion žohara s tim da uvijek samo njih tri, četiri najjača nađu put do zraka. Jebiga, valjda zato što su najjači ili imaju najbolje veze. Mi smo dobar band, to je sve. Svaka rečenica preko ove je stvarno suvišna. Nemoguće je publiku navlačiti kroz medije, ako nisi Lady Gaga ili neka slična spodoba.

Kakva su očekivanja od Beer festa, kao zaista vrlo posećenog festivala, za dalje predstavljanje Pipsa u Srbiji?

Riječ je o jakom festivalu, treba ga odsvirati bez puno filozofije. Ne očekujem ništa spektakularno, općenito nikad nisam ni mislio da rezultati dolaze preko noći i na brzinu. Prije bih rekao da sam naviknut raditi puno i da rezultata nema (smeh).

Vas je negde na početu karijere legendarni Mišo Kovač zvao za predgrupu na stadionu Poljud u Splitu 1993. godine. Šta vam je to značilo za karijeru?

Iskreno, baš ništa, osim što je sviranje pred 60.000 ljudi uvijek čudesno iskustvo. Mislim da se uopće nismo čuli od huka stadiona.